Sanjarenje

Raširimo srca i dopustimo da dove lepršaju Gospodaru Svome.. Mali kutak u kojem oslobodih pero i pretapam halove svakodnevne. Sloboda puštanja slova na ovu virtuelnu hartiju, Predah od sebe same i vječita zahvala Milostivome :)

03.12.2020.

Bjelina snijega i vidika

Želja za pisanjem i vraćanje blogu se uvijek javlja prvim snijegom i hladnoćama. Tokom tih mjeseci i dana najviše sam okrenuta ka svojoj nutrini, emocijama i željom da sebe što bolje upoznam.
Zrelost i godine.
Polako mi dolaze i osjećam da, koliko god zvučalo kao kliše, zaista donose mir i ogromno samopouzdanje. Primjećujem kod sebe i strpljivost koja mi je tako u tinejdžerskim danima nedostajala. Perfekcionista u meni se žestoko opirao bilo kakvom čekanju, već se snažno borio ka brzom ispunjenju.
Koliko sam naivna bila!
U žurbi ne primjetiš da se sve poput ogromne slagalice odlično uklapa i da uporno pogrešno okrećeš djelić slagalice u želji da staviš kvačicu pored ispunjenog zadatka.
Vidici, prioriteti i spoznaja mi se potpuno promijenila. I mnogo mi se sviđa! Volim tišinu, društvo sa sobom i mjesečarenja o huku rijeka, plavoj haljini i bosim nogama, proplancima i šumama.
Priroda me toliko ispunjava. Dopuštam joj da me vodi u maštanja i odnosi stres i nagomilane misli.
Više ne dijelim ljubav prema godišnjim dobima, sve sam ih prigrlila. Ne osluškujem ni druge, već nastojim čuti i najtiši glasić sebe. U miru sam, ogromnom miru, bez obzira što spolja vrebaju opasnosti i nepoznato.
Gospodar moj! Milostivi!
Svjesna koliko sam površno doticala znanje, sve se više i dublje unosim u rečenice, ajete, divne momente. Pustim da duša i srce zatrepere usljed ljepote napisanog i čvrsto ih priglim u svojoj svakodnevnici.

Kvantitet!
Blizina.
.Misao.
Emocija.

15.01.2020.

Sklad boja

Koliko se život mijenja iako mi se čini da sve teče uobičajenim redom. Promjene su tu, izviru, ali ih, hvatajući korak sa svakodnevnicom, priglim spontano i ne razmišljam o njima mnogo. Danas sam, ipak, odlučila u miru i tišini dok toplina peći ispunjava sobu vratiti sva dešavanja unazad i uvidjeti koliko su promjene lijepe i koliko nas iskristaliziraju. Očvrsne i duša i tijelo i emocija. Koliko smo, zapravo, plašljivi pred tim vrtlogom nepoznatog a kako kasnije sa jasnim pogledom gledamo u novi vrtlog i čak mu se i radujemo. Nisu svi pravci i linije puta promjena tako lijepe, bistre i vesele. Ali, tako skladno se uklope u sve ružičasto i oslikavaju dušu. Vješto se koristi bojama, sanjarenje, i idući put kada usred vrtloga pomisliš na ono što nedostaje , ne zaboravi dodati SAMO TO. Toliko blagodati je prosuto unutar tvojih promjena da ne može ništa, sem zahvalnosti odjeknuti. Cijelom nutrinom. Zahvalnost!

05.12.2017.

Trenutak

...kada se tisuću emocija skupi u jednu, te progledaš ljepše i bolje ispod suza. Mir, mir, samo mir.

07.12.2016.

*Uhvaćene misli*


Zažmiri i duboko vjeruj u čaroliju promjene trenutaka, sati, dana.
Tako si još uvijek mala u svojim spoznajama.
Zažmiri i vjeruj ,duboko vjeruj, da najbolji trenutak čeka te ,negdje , možda za sekund ili dva ili čak godinu.
Ali tu je!
Prospi maštu po šarenilu svoje nutrine i zakorači.
Hrabro.
Ne plaši se ni hladne vode ni vreline pijeska.
Sakrij strah pod trepavice i zadjeni osmijeh kao vodiča.
Susrešćeš odrasliju sebe , zasigurno hoćeš.
Sve dok koračaš.
Korak po korak.
Naprijed...

...šapućem sebi¨!

03.10.2016.

*Oktobar*


Jesen i prve kiše su počele. Nisam ljubitelj ovog godišnjeg doba zbog tmurnosti i nedostatka sunca ,te mokrih ulica i hladnoće. S druge strane,pak, uživam u vunenim džemperima i toplini sobe dok ulazim rumenih obraza. Vrijeme mi tako brzo prolazi da ne mogu sve da sustignem. Obavezno moram pronaći kakav planer kako bih uspjela na vrijeme sve završiti jer mrzim kašnjenja.
Osjetim tu uspavanost koja se svakog septembra javlja. Uljuljanost i želju za čajem i toplinom. Već par mjeseci nisam uspjela pročitati nikakvu knjigu. Ljeto mi je bilo uistinu prebukirano i bila sam aktivna cijeli dan. Neki dan sam pokušala čitati knjigu online,ali sve se svelo na par stranica i javljanjem boli u leđima. Volim knjigu ušuškati u dekicu skupa samnom i osjetiti kako me san obuzima a odolijevati mu i nestrpljivo čekati novu stranicu.
Volim i suhe kolače i miris cimeta. Jedvo čekam slobodan dan i kuhinju.
Kako god, zasigurno se moram aktivirati i više motivisati kako bih dala maksimum od sebe a ujedno i bolje isplanirala i imala vremena kako za posao,tako i za dobru knjigu ,prijatelje i porodicu.
Što vas motiviše i kako kvalitetno rasporedite vrijeme?

17.07.2016.

*Indeed*


"Ne treba mi da čujem glas i riječi 'volim te'
to može mrva svaka među nama.
Što Si me uputio, i prsa moja prostranim učinio,
dovoljno je.
Ljubav je..." ♡
(Ammara Šabić)

23.06.2016.

*Sabr *

17.06.2016.

*Emocije na dlanu *


Danas emocije čine svoje pa zaplakah na telefonski poziv djeda, razmišljajući koliko mi je dragi Bog blagodati podario, čitajući tekst mame koja ne može da ima bebu, čuvši tatin glas na telefonu saznanjem da će roditelji ovaj Bajram biti daleko od mene .... i gledajući video o brižnosti nogometaša (iako nogomet ne volim),
I ne,nije tuga,
pomiješane su sa smiješkom,
čudnom radošću,
zahvalnošću...
Emocije u punom jeku i huku!

Mubarek vam i ovaj divni dan ramazana ,uz topli vjetar i oblačno nebo..

14.06.2016.

*Danas uz pljusak kise *


Moj nacin sanjarenja i bijega u svoje tisine !

13.06.2016.

*Poklon*


Jutro je započelo kišom i saznanjem da moram biti za 15 minuta na poslu, pa nisam ni stigla da sanjarim putem i dodirnem usput ruzu ili drugi cvijet u dvoristima ulice kojom prolazim.
Napolju gužva i žurba, mokre cipelice i bol u glavi.
Žurila sam ne obraćajući pažnju na stvari oko mene a toliko volim da gledam jutarnji raskoš boja i duge zrake sunca.

Vraćajući se s posla kući i razmišljajući što mi je prvo raditi kada stignem u stan ugledah njen auto.
Starija gospođa,na prvi pogled oličje strogoće a pri izgovoru privh riječi okean topline i ljepote.
Već nekoliko dana sam je tražila i navraćala zbog knjige koja mi je nužno bila potrebna ali smo se svaki put mimoišle.

Ići sad ili pak navratiti sutra?
Dvoumila sam se putem i odgađala ali se već nađoh pred vratima njene kancelarije te sa nekim teškim uzdahom pokucah odlučno.
Osmijeh me ugrija odmah pri otvoru vrata i zvonki glasić :"Dobrodošla dušo!"
Razgovarale smo svega jedan put ,tokom moje potrage za stažiranjem i njene želje da mi pomogne budući da smo iste struke.
Prenese mi more toplih riječi moje direktorice a osmijeh zablista i na mom licu slušajući da ipak i drugi vjeruju u mene.
Knjigu ne nađoh jer je nije imala ali zato otvori ormarić i svu svoju stručnu literaturu pokloni meni.
Ostadoh zatečena i u početku i ne shvatih da je poklon nego počeh gledati koju bih mogla kopirati i kada da joj vratim knjige.
Opet me dotaknu toplina riječi i želja da mi pokloni sve knjige.
Inace,naći knjigu za moju struku je jako teško i tokom studiranja smo imali bezbroj skripta koje su se vremenom i posuđivanjem zagubile a mi ostali cijele 4 godine i dalji rad zakinuti za mogućnošću čitanja prave knjige a ne skripte u kojima je bila kojekakva teorija a sve ono što se dotiče praksa je u mnogome izostajalo.
Dugo sam sjedila i tragala po susjednim državama knjige ali kako su stara izdanja već odavno van štampanja ,jednim dijelom sam tugovala što za svaki problemčić moram otvarati teške torbe i tražiti među listovima ono što mi treba.
Ispratila me uz osmijeh i želje da što prije pronađem stalni posao i ne izgubim nikada blagost i ljepotu ophođenja.
Opet se nađoh na kiši i hladnom pločniku ,mokrim cipelicama i punim rukama knjiga.
Težinu nisam ni osjetila dok ne uletih u stan sa poklonom i upitnim pogledom moga muža.
Smjestih ih odmah u policu i vidjeh dok sam prelistavala brojne posvete njoj od profesora ,prijateljica, divnim citata i motivacija .
Stvarno ne znam kako da se zahvalim za tako divan gest , jer pokloniti nekome sve te uspomene ,odvajanja novca za knjige i ukrasa polica je stvarno za mene nešto divno.
Jedna orhideja sa nježnim cvjetovima ,čokolada i zahvalnica sa mnogo topline će makar djelić moći reći hvala.


Stariji postovi

Sanjarenje



Vječito sanjiva i maštom ogrnuta


Koračam dunjalukom.


Zadovoljna.


Što robinja Njegova sam.


Na sedždi radosna,


pred nevoljom strpljiva.


Srećna.


Smirena pod velom mojim.


Nježnim,pahuljastim a ujedno nepromočivim zlim očima.


Tužna kad srce poklekne pred isušenjima brojnim.


Jača postajem- svakim damarom što ime zbori Njegovo.


Oslobođena.


Voljena jer izbor Njegov bijah samo Njega da dozivam .


Elhamdulillah!

Neko iz djetinjstva ponese samo uspomene a neko sačuva u očima, ušima, u srcu još malo one radoznalosti i nemira pa umije da se igra i raduje malim stvarima...
MOJI FAVORITI

Duse u prolazu
34785

Powered by Blogger.ba