Sanjarenje

Raširimo srca i dopustimo da dove lepršaju Gospodaru Svome.. Mali kutak u kojem oslobodih pero i pretapam halove svakodnevne. Sloboda puštanja slova na ovu virtuelnu hartiju, Predah od sebe same i vječita zahvala Milostivome :)

13.06.2016.

*Poklon*


Jutro je započelo kišom i saznanjem da moram biti za 15 minuta na poslu, pa nisam ni stigla da sanjarim putem i dodirnem usput ruzu ili drugi cvijet u dvoristima ulice kojom prolazim.
Napolju gužva i žurba, mokre cipelice i bol u glavi.
Žurila sam ne obraćajući pažnju na stvari oko mene a toliko volim da gledam jutarnji raskoš boja i duge zrake sunca.

Vraćajući se s posla kući i razmišljajući što mi je prvo raditi kada stignem u stan ugledah njen auto.
Starija gospođa,na prvi pogled oličje strogoće a pri izgovoru privh riječi okean topline i ljepote.
Već nekoliko dana sam je tražila i navraćala zbog knjige koja mi je nužno bila potrebna ali smo se svaki put mimoišle.

Ići sad ili pak navratiti sutra?
Dvoumila sam se putem i odgađala ali se već nađoh pred vratima njene kancelarije te sa nekim teškim uzdahom pokucah odlučno.
Osmijeh me ugrija odmah pri otvoru vrata i zvonki glasić :"Dobrodošla dušo!"
Razgovarale smo svega jedan put ,tokom moje potrage za stažiranjem i njene želje da mi pomogne budući da smo iste struke.
Prenese mi more toplih riječi moje direktorice a osmijeh zablista i na mom licu slušajući da ipak i drugi vjeruju u mene.
Knjigu ne nađoh jer je nije imala ali zato otvori ormarić i svu svoju stručnu literaturu pokloni meni.
Ostadoh zatečena i u početku i ne shvatih da je poklon nego počeh gledati koju bih mogla kopirati i kada da joj vratim knjige.
Opet me dotaknu toplina riječi i želja da mi pokloni sve knjige.
Inace,naći knjigu za moju struku je jako teško i tokom studiranja smo imali bezbroj skripta koje su se vremenom i posuđivanjem zagubile a mi ostali cijele 4 godine i dalji rad zakinuti za mogućnošću čitanja prave knjige a ne skripte u kojima je bila kojekakva teorija a sve ono što se dotiče praksa je u mnogome izostajalo.
Dugo sam sjedila i tragala po susjednim državama knjige ali kako su stara izdanja već odavno van štampanja ,jednim dijelom sam tugovala što za svaki problemčić moram otvarati teške torbe i tražiti među listovima ono što mi treba.
Ispratila me uz osmijeh i želje da što prije pronađem stalni posao i ne izgubim nikada blagost i ljepotu ophođenja.
Opet se nađoh na kiši i hladnom pločniku ,mokrim cipelicama i punim rukama knjiga.
Težinu nisam ni osjetila dok ne uletih u stan sa poklonom i upitnim pogledom moga muža.
Smjestih ih odmah u policu i vidjeh dok sam prelistavala brojne posvete njoj od profesora ,prijateljica, divnim citata i motivacija .
Stvarno ne znam kako da se zahvalim za tako divan gest , jer pokloniti nekome sve te uspomene ,odvajanja novca za knjige i ukrasa polica je stvarno za mene nešto divno.
Jedna orhideja sa nježnim cvjetovima ,čokolada i zahvalnica sa mnogo topline će makar djelić moći reći hvala.

Sanjarenje



Vječito sanjiva i maštom ogrnuta


Koračam dunjalukom.


Zadovoljna.


Što robinja Njegova sam.


Na sedždi radosna,


pred nevoljom strpljiva.


Srećna.


Smirena pod velom mojim.


Nježnim,pahuljastim a ujedno nepromočivim zlim očima.


Tužna kad srce poklekne pred isušenjima brojnim.


Jača postajem- svakim damarom što ime zbori Njegovo.


Oslobođena.


Voljena jer izbor Njegov bijah samo Njega da dozivam .


Elhamdulillah!

Neko iz djetinjstva ponese samo uspomene a neko sačuva u očima, ušima, u srcu još malo one radoznalosti i nemira pa umije da se igra i raduje malim stvarima...
MOJI FAVORITI

Duse u prolazu
34943

Powered by Blogger.ba